Stjecanje udjela u društvu pravnim poslom

Poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) mogu se steći na nekoliko načina. Jedan od njih je i stjecanje poslovnih udjela u d.o.o. temeljem pravnog posla. Za takvo stjecanje udjela u d.o.o. odlučno je da pravni posao mora biti usmjeren prijenosu poslovnog udjela.

Pravni posao prijenosa udjela podrazumijeva sklapanje ugovora u odgovarajućoj formi. Naime, takav ugovor mora:

1. sadržavati jasno određenje poslovnog udjela koji se prenosi (njegovim nominalnim iznosom, kako je određen u knjizi poslovnih udjela društva);
2. sadržavati odredbe koje jasno upućuju na činjenicu da se radi o prijenosu udjela (na bilo koji način koji nedvojbeno ukazuje na volju usmjerenu na prijenos udjela);
3. biti sklopljen u strogo formalnom obliku propisanom zakonom.

Dakle, kao što je rečeno, poslovni udio (udjeli) koji se prenosi ugovorom mora biti jasno definiran kako ne bi došlo do zabune glede udjela koji se prenosi. Nemogućnost nedvojbenog utvrđenja poslovnog udjela na koji se pravni posao prijenosa (ugovor) odnosi za sobom povlači posljedicu ništetnosti predmetnog pravnog posla.

Činjenica prijenosa udjela ne mora nužno biti u ugovoru definirana prijenosom udjela već je dovoljno da ugovor sadržava ugovorne odredbe iz kojih je jasno i nedvojbeno vidljivo da se pravni posao sklapa radi prijenosa udjela. Primjerice na prijenos poslovnog udjela ukazivale bi ugovorne odredbe iz kojih bi bilo vidljivo da je za isti plaćena naknada ili da kupac kupuje poslovni udio.

Kada se govori o prijenosu poslovnih udjela pravnim poslom najčešće se radi o prijenosu s osnova kupoprodaje udjela, odnosno o naplatnom prijenosu. U navedenom slučaju nužno je postojanje osnove prijenosa, koja je obveznopravnog karaktera. Slijedom navedenoga, uobičajeno je da se rade dva ugovora i to ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela (ugovor obveznopravnog karaktera) i ugovor o prijenosu poslovnih udjela.

Kao uvjet valjanosti ugovora i nastanka pravnog posla prijenosa udjela u društvu s ograničenom odgovornošću zakon propisuje posebnu formu u kojoj ugovor mora biti sklopljen – javnobilježnički akt ili privatna solemnizirana isprava. Drugim riječima, ugovor koji nije sklopljen u  navedenom obliku nema pravnog učinka, odnosno ništetan je.

Ugovor se može sklopiti i putem punomoćnika, u kojem slučaju punomoć mora biti izdana u obliku u kojem mora biti sklopljen ugovor (potvrđena od strane javnog bilježnika).

Zakon o trgovačkim društvima ne propisuje jezik na kojem bi ugovor morao biti sklopljen, međutim, iz odredaba Zakona o sudskom registru jasno proizlazi da za potrebe provedbe ugovora u sudskom registru (jer je upis u sudski registar promjene članstva u društvu propisan Zakonom o trgovačkim društvima) ugovor mora biti ili sastavljen na hrvatskom jeziku ili preveden na hrvatski jezik od strane ovlaštenog sudskog tumača. Također, bitno je napomenuti da u slučaju nesuglasja sadržaja i podataka ugovora na hrvatskom jeziku i onih na stranom jeziku, smatrat će se mjerodavnim ugovor na hrvatskom jeziku, pa čak i kada ugovorne strane ugovore drugačije.

Prijenos poslovnog udjela, odnosno stjecanje poslovnog udjela s osnova ovakvog pravnog posla djeluje prema svima.

Djelovanje prijenosa poslovnog udjela u odnosu na društvo počinje od upisa prijenosa u knjigu poslovnih udjela, jer se takvim upisom stječe članstvo u društvu (sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima članom društva smatra se samo osoba upisana u knjizi poslovnih udjela društva).

Što se tiče upisa promjene članstva u društvu u sudski registar, ističe se da je isti deklarativne naravi. Uprava društva dužna je dostaviti registarskom sudu popis članova društva iz kojeg proizlazi da je nastala promjena, odnosno nakon svake promjene bez odgađanja o istoj obavijestiti registarski sud. To je dužan učiniti i javni bilježnik koji je sudjelovao u promjeni.

Članovi uprave dužni su podnijeti prijavu za upis promjene u sudski registar.

Zaključno se napominje da je uvijek prije sklapanja pravnog posla usmjerenog na prijenos poslovnih udjela u društvu potrebno provjeriti postoje li kakva ograničenja za prijenos udjela, a koja su ograničenja najčešće definirana društvenim ugovorom društva. To mogu biti:

1. zabrana raspolaganja poslovnim udjelom uopće ili za neko vrijeme nakon sklapanja društvenog ugovora;
2. zabrana raspolaganja udjelom u korist određenih osoba (postojanje određenih uvjeta u odnosu na stjecatelja)
3. prethodno davanje suglasnosti društva, određenih članova društva, svih članova društva, određenog organa ili tijela društva za prijenos poslovnog udjela
4. pravo prvokupa i pravo prvenstva u stjecanju poslovnih udjela u društvu za slučaj njihova otuđenja,
5. posebni oblik prijenosa poslovnog udjela.

Iz navedenih razloga, uvijek je dobro prije pristupanja realizaciji pravnog posla usmjerenog na prijenos poslovnih udjela savjetovati se s odvjetnikom koji će provjeriti sve uvjete i eventualna ograničenja prijenosa i stjecanja udjela u društvu.